Recenzija CD a Franjo Krežma,Višnja Požgaj:
Vrlo zahtjevne solo-popijevke darovitog Franje Krežme, koje se mogu usporediti s najvećim majstorima lieda poput Schuberta, Schumanna ili Brahmsa, Nataša Antoniazzo je toplim glasom predstavila na visokoj profesionalnoj razini, s izrazitim osjećajem za razumljivost teksta, dinamičke nijanse i specifično ozračje svakog tog vokalnog dragulja ponaosob, u skladnoj suradnji s odličnom pijanisticom Mijom Elezović. Umjetnice su uspjele ostvariti idealnu cjelinu otkrivši dubinu te poezije, kao što je i skladatelj to učinio svojom prekrasnom glazbom. …pročitajte cijeli tekst…
link:Recenzija cd Krežma

Recenzija CD Mignon, Maja Stanetti:
Upravo ona Nataše Antoniazzo i Mie Elezović: Beethoven, Schumann i čak dva uglazbljivanja zaredom na kraju – Albana Berga i Franza Liszta, čine okosnicu izbora i zorno pokazuju koliko glazbeni doživljaj istih stihova može biti posve različit. Ako je to bilo i u primisli za priređivanje izbora, originalna je zamisao uspjela iznad očekivanog, a ljubitelje Lieda bez sumnje obogaćuje za još jedno intrigantno i relevantno predstavljeno glazbeno-pjesničko iskustvo.
link:Klasika hr cd MIgnon

Klik na link:
Recenzija glazba hr Koncert u Osijeku

Recenzija koncertne promocije notnog izdanja HGZ, 2020:
TEHNIČKI BESPRIJEKORNA I DUBOKO OSJEĆAJNA INTERPRETACIJA
A da se radi o prekrasnom materijalu pokazale su svojim tehnički besprijekornim, dinamički bogatim, sugestivnim i duboko osjećajnim interpretacijama vrsne umjetnice Nataša Antoniazzo i Mia Elezović.
Pročitajte u nastavku klik na link:
Koncertna promocija nota HGZ

Kritika Novi List Recital Nataša Antoniazzo – mezzo i Mia Elezović – glasovir 30.07.2019 – 9.medjunarodni festival klasične glazbe – Art Novi:
Na samom početku trećeg koncerta 9. medjunarodnog festivala klasične glazbe Novi Vinodolski 2019- Art Novi , već poslije nekoliko uvodnih taktova , istančanim stilom, izvodjene pjesme „ Jeli“ – „ An die Tanne“ Vatroslava Lisinskog, najvećeg hrvatskog skladatelja 19. stoljeća, posjetitelji su mogli stvoriti sud o iznimnoj muzikalnosti, tonskoj uskladjenosti i profinjenoj osjećajnosti dviju umjetnica.
Duhovna skladba „ Litanija“ – Litanei Franza Schuberta zvučala je autentično i osjećajno poput milosti. Iz opusa istaknute hrvatske skladateljice iz razdoblja glazbenog impresionizma, Dore Pejačević, čuli smo solo pjesme „ Krik“, „ U zanosu“ i „ Ja mislim mila moja“.
Izvedba je tumačena pokretljivo,izjednačeno u čitavom glasovnom dijapazonu, i s dozom elegičnosti, nakon čega je uslijedila interpretacija dviju minijatura „ Potočnica“ i „ Crveni karanfil“ iz poznatog ciklusa klavirskih minijatura „ Život cvijeća“.
….U programu središnjeg dijela koncertne večeri, motivirane su umjetnice izvele Brahmsov ciklus popijevaka „ Pjesme cigana“ Zigeunerlieder op.103 . Osam vrlo zahtjevnih i po sadržaju i po tempu kontrastnih pjesama ovog siklusa, mezzosopranistica Nataša Antoniazzo pjevala je odnjegovanim glasom , bez posebnog napora, i intonacijski besprijekorno. Logično vodjenom legato frazom , sigurnim intervalskim skokovima i primjenom staccata, kontrastnom agogikom i dinamikom te vrlo jasnom dikcijom, pružila je kultiviranu pjevačku i umjetničku kreaciju.
…. Ova zanimljiva koncertna večer zaokružena je pjesmama Richarda Straussa „ Dušni dan“ Allerseelen i“ Jutro“ Morgen, te u dodatku njegovom briljantnom popijevkom „ Zueignung“ op.10 br.1 koja je odzvonila izuzetnom ekspresivnošću voluminoznog glasa nadarene solistice , što su posjetitelji nagradili srdačnim pljeskom.

Recenzija njemačkog portala za diskografiju :
U zemljama njemačkog govornog područja, glazbenici i ljubitelji glazbe, često podrazumijevaju, da je umjetnička popijevka za glas i glasovir eksluzivni izum njemačkih i austrijskih skladatelja.
Takvo mišljenje se naravno bazira na činjenici, da su na koncertima uglavnom pjevane popijevke koje su uistinu nastale u Njemačkoj i Austriji, te se podrazumijeva da su to veliki skladatelji umjetničke popijevke kao Franz Schubert, Robert Schumann, hugo Wolf, Johannes Brahms i kasnije Gustav Mahler i Richard Strauss.
Medjutim to ne znači, da u ostatku Europe 19. stoljeća nije bilo nikakvih skladatelja umjetničke popijevke. Edvard Grieg u Norveškoj, Gabriel Faure u Francuskoj, Peter Čajkovski i Modest Musorgski u Rusiji- su samo primjeri da je umjetnička popijevka njegovana i u mnogim drugim europskim zemljama.
Mezzosopranistica Nataša Antoniazzo i pijanistica Mia Elezović pokazuju nam na njihovom novom
CD -u takodjer, da je i u Hrvatskoj postojala jedna razvijena tradicija umjetničke popijevke.
Predstavljeni presijek umjetničkih popijevki dviju umjetnica kreće od Vatroslava Lisinskog ( 1819-1854) , skladatelja koji je napisao prvu hrvatsku nacionalnu operu Ljubav i zloba 1846, preko romantičara Ivana pl. Zajca ( 1832-1914) sve do grofice Dore Pejačević ( 1885-1923), skladateljice prve moderne hrvatske simfonije. Ovdje predstavljen izbor nudi jedan ljupki presjek hrvatske umjetničke popijevke 19 stoljeća.
On sadrži jednu cjelinu često jako lijepih melodičnih pjesama, koje u usporedbi sa poznatim djelima njemačko-austrijskog područja ništa ne zaostaju.
LINK: JPC NJemačka

Recenzija njemačkog časopisa za ozbiljnu glazbu “Klassik heute”:
Novo izdanje Antes Edition ispunjava jednu jasnu diskografsku rupu, jer mi u njemačko govornom području o hrvatskoj glazbi ne znamo gotovo ništa. Osim grofice Dore Pejačević ( 1885-1923), čija su vrijedna djela izdana u cpo diskografskoj kući, te ih smijemo ponovno spomenuti, na ovom cd u predstavljeni skladatelji nisu nam poznati.
Umjetnička popijevka bila je očigledno jako bitna, središnja glazbena vrsta u hrvatskoj glazbi 19. i početkom 20 stoljeća.
Pored domoljubne lirike, skladatelji su takodjer uglazbljivali i poeziju njemačkog, talijanskog, francuskog i češkog porijekla.Predstavljeni izbor sadrži 11 naslova s njemačkom poezijom u centru, jedna pjesma potiče iz Francuske, samo 4 pjesme se vraćaju na hrvatsku liriku. Ovakav izbor možda nije reprezentativan, no izabran je za medjunarodno predstavljanje nacionalne glazbe.
Slušajući izbor pjesama možemo primjetiti da se hrvatska umjetnička popijevka razvijala paralelno sa njemačkom, ali nije ovisila u svom razvoju o njemačkoj umjetničkoj popijevci.
Prije svega u romantičnim pjesmama Vatroslava Lisinskog(1819-1854), koji je stvaraoc te glazbene vrste, koja se razvila iz tradicije gradjanskih salona, od Ferde Wiesnera Livadića ( 1799-1879) i Ivana Padovca ( 1800 -1873) u temama i autorskim izborom su prije svega nasličniji Robertu Schumannu, dok se u melodiji i ritmu takodjer prepoznaju i mediteranski i orijentalni utjecaji.
Mlado preminuli violinski virtuoz Franjo Krežma ( 1862-1881) nalazi se s uglazbljenjem Heinea ( Du bist wie eine Blume) i Lenaua ( Bitte) u izravnoj konkurenciji s najvećim njemačkim uzorima.
Kod Ivana Zajca, koji je i sam bio uspješni operni skladatelj i skladao u talijanskoj maniri , pokazuje u svojim popijevkama utjecaje belcanta. Grofica Dora Pejačević i Blagoje Bersa ( 1873-1934) su predstavnici tadašnje hrvatske Avangarde i pod utjecajem su atmosfere fin-de-siecle!
Obje umjetnice Nataša Antoniazzo i Mia Elezović angažirane su predstavnice svoje nacionalne glazbene kulture , koje se trude prikazati stilske razlike ( primjetno prije svega kod pijanistice). Pored potpunog, umilno timbriranog glasa, mezzosopranistica , pri jedva čujnom naglasku ,njemački tekst zorno prenosi i pomalo tamnim tonom vodi k tome, da neke svijetlije pjesme, takodjer dobivaju jedan sjetan karakter, što u tijeku recitala vodi k jednoj odredjenoj i zaokruženoj cjelini.
Ekkehard Pluta [05.02.2019]
LINK: RECENZIJA KLASSIK HEUTE -ČASOPIS ZA OZBILJNU GLAZBU

Recenzija časopisa OPERALOUNGE za ozbiljnu glabu:
„ Ti si kao cvijet“ ( H.Heine) pjesmu nikako ne bi očekivali u zbirci hrvatske umjetničke popijevke. Pored uglazbljenog Heinea nalaze se i pjesme Goethea, Lenaua i pjesma „ Jeli“ iz zbirke Des Knaben Wunderhorn, te takodjer ciklus od cetiri pjesme na stihove Anne Ritter, koja je prvu zbirku pjesama izdala 1900-te godine i kao suradnica Gartenlaube ( naziv obiteljskih novina ) i Stollwerck-sammelalben postala jedno poznato ime u njemačkoj književnosti.
U rujnu 2018 hrvatska mezzosopranistica i pedagoginja Nataša Antoniazzo zajedno s pijanisticom Mijom Elezović ,snimile su sedam skladatelja, koji su nam potpuno nepoznati. ( Antes BM319302). Možda bi bila iznimka Ivan pl.Zajc (1832-1914), čija je opera Nikola Šubić Zrinjski iz 1876, dan danas na standarnom repertoaru hrvatskih pozornica, i osnivač hrvatske opere Vatroslav Lisinski ( 1819-54), čija je opera Ljubav i Zloba iz 1846 nastala kao odgovor na kulturna i politička zbivanja tog doba, te je postala prva jedinstvena i neovisna hrvatska opera. Predstavnici Moderne su Dora Pjeačević i Blagoje Bersa, čija djela s početka 20 stoljeća daju vrlo važnu ulogu klavirskoj dionici.
Težište programa Cd a je na izboru njemačkih pjesnika , kako bi hrvatsku umjetničku popijevku učinili pristupačnom i medjunarodnoj publici, što pjesmama, koje su u stilu romantičnih gradjanskih salona 19 stoljeća , svakako pripada.
Teški mezzosopran Nataše Antoniazzo ,tamno osjenčava sjetno raspoloženje u pjesmama i time pojačava često melankoličnu osnovu u sadržaju pjesama pogotovo u Bersinoj pjesmi „Dan Mrtvih“ i kao najopsežniji primjer – Bersin Seh duš dan -!
LINK: RECENZIJA OPERALOUNGE NJEMAČKI ČASOPIS ZA OZBILJNU GLAZBU:

Časopis HDS-a Cantus, prosinac 2019 ,Irena Paulus:
„….Njezina interpretacija pomaže silini (često suspregnutih) emocija koje mezzosopranistica Nataša Antoniazzo prenosi pomno biranim tehnikama; one se jednako tiču dikcije, koja je izvanredna, bez obzira o kojem se jeziku radi; pomno osmišljenog fraziranja i dinamike; kao i odabira gdje treba više a gdje manje vibrata; gdje treba pjevati snažnijim glasom, a gdje ga »istanjiti« zbog ugođajnosti glazbe ili poruke stihova….“
„…Dapače, izuzetno muzikalna izvedba Nataše Antoniazzo, koja se jednako temelji na atmosferi koliko na dijalogiziranju s glasovirskom dionicom Mije Elezović, čini sve solopjesme, pa tako i one Lisinskoga (naročito An die Frühlingswinde, koja je u solopjesmu pretočena
skladateljeva idila Večer), iznimno snažnima. Interpretacija Nataše Antoniazzo i Mije Elezović drastično mijenja ustaljenu percepciju skladatelja hrvatskog narodnog preporoda, od Livadića preko Padovca do Lisinskog, čime te dvije glazbenice otkrivaju da djela hrvatskih ranoromantičnih autora ne počivaju na temeljima nedovoljno školovanih talenata, nego da se radi o izuzetnim djelima izuzetnih autora koja mogu stajati rame uz rame sa svjetskom skladateljskom elitom 19. stoljeća….“
..“Nakon što se doživi izvedba mezzosopranistice Nataše Antoniazzo i pijanistice Mije Elezović na CD–u Das Kroatische Kunstlied (o čijoj kvaliteti svjedoče i svjetske recenzije, od kojih su neke objavljene u prošlom broju Cantusa), hrvatske umjetničke pjesme postaju pravo otkriće. Jedna ljepša od druge, a svaka posebna na svoj način, predstavljaju ujedno i skladatelje koji svakako zaslužuju svoje mjesto u hrvatskoj glazbenoj povijesti — i to ne samo kao minorne ličnosti nego kao glazbeni divovi kojima se, kao i samom žanru solopjesme, nažalost dosad obraćalo premalo pozornosti…“

Baromus Festival Rovinj „ La Voce“:
“Nataša Antoniazzo, mezzosopranistica koja redovito nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu, predstavila se sa prekrasnom arijom iz opere ” Julije Cezar” -” Piangero la sorte mia” skladatelja G.F.Haendela. Umjetnica je na istančan, sentimentalan način, pokazala ogroman kapacitet interpretacije.”

Emisija „Sedam dana glazbe“ ;HRT Radio
“……Brahmsovih osam ‘Ciganskih pjesama’, opus 103 donijelo je nešto više temperamenta i u glasovnoj i u klavirskoj izvedbi, pa su pjesme poput ‘Hej, Ciganine’ ili ‘Tri ružice’ pružile mogućnost iskazivanja veće snage i prodornosti glasa Nataše Antoniazzo, što je njezinome načinu interpretacije, čini se i više odgovaralo.”

 Vijesti „ Jutarnja kronika“ -Višnja Požgaj HRT Radio:
“….. Nataša Antoniazzo , umjetnica lijepoga glasa i dobre tehnike, ciganski je temperament postepeno oslobađala s vrhuncem u dodatku – uspješnoj Sequedilli Bizetove Carmen…..”

Emisija „Sedam dana glazbe „; HRT Radio:
“…. opus 55 Antonina Dvoraka ponovo su donijele njemački jezik i jednostavniji romantičarski ugođaj u kojemu su se istakli boja, odrješitost i jasna dikcija glasovnog nastupa Nataše Antoniazzo.”

Ana Vidić -Radio Zagreb
“….. Topla boja, ali i snaga glasa, jasno izgovaranje njemačkoga teksta, našli su odgovarajući put u Schumannovom izrazu….”

 Novine „Glas Istre“ N. Hauser:
“Kuriozna je činjenica da smo prvi put u ovakvom, intimnom izdanju imali prilike slušati Antoniazzo, Puljanku sa zagrebačkom adresom, a profesionalnim vrijednim ostvarenjima na njemačkim, švicarskim i hrvatskim pozornicama.Za publiku svojeg rodnog grada priredila je izbor iz sakralnog opusa različitih stilskih, periodičkih skladateljskih rukopisa nekih od najvećih predstavnika takve produkcije. Valja pritom napomenuti da je riječ o nerijetko prezahtjevnom repertoaru za slušatelje koji je te večeri pronašao svoje pozorne znatiželjnike. Posljednja je kompozicija ovom prigodom doživjela svoju hrvatsku praizvedbu, a svojim je gotovo eteričnim ambijentom i pulskoj publici donijela, prostoru primjeren, zvučni okvir smiraja.Uz konkretnu klavirsku pratnju gdje Ocvirk ,mezzosopran Antoniazzo zvučao je krajnje ugodno,tehnički uravnoteženo i stabilno, interpretativno nadahnuto,muzikalno,znalački, a scenski nepretenciozno. Pljesak poštovanja i zahvale za takvu večer bio je dug i glasan.”

 Klasika -Opera ” Svijetleći grad” Ivo Lhotka Kalinski- Marija Barbieri:
“… inteligentan pjevački ansambl na čelu s Robertom Kolarom (Jaki) i Sergejem Kiselevim (Mršavi). Koliko su oni uistinu vjerovali u ono što rade, ne znamo, ali da su nas u to uspjeli uvjeriti dokaz je njihovih velikih glasovno-pjevačkih predstavljačkih sposobnosti. Uz bok im je bila Nataša Antoniazzo kao Žena u žutoj haljini…bili su na visini zadaće, utoliko teže jer se bitno razlikuje od onoga što su navikli pjevati i glumiti.”
LINK:Svijetleći grad

Glas Istre:
“…Antoniazzo se predstavila odnjegovanim mezzosopranom, a odabrane su joj skladbe baš dobro ležale što se tiče boje glasa i glasovnog raspona, dok se Vidović još jednom pokazao pravim virtuozom. Stručna kritika ima same riječi pohvale za rad ovih glazbenika, što su potvrdili još jednim nastupom koji je oduševio prisutnu publiku.”

 
Recenzija CD Mignon
Davor Schopf, Hrvatski radio, Treći program, emisija Život glazbe, 31. ožujka 2017.:

Mezzosopranistica Nataša Antoniazzo jedina je od hrvatskih pjevača, mezzosopranistica za inozemnog diskografskog izdavača snimila CD s njemačkim solo popijevkama. Budući da je niz godina živjela i radila u Berlinu, to dragocjeno iskustvo ugradila je u realizaciju CD-a kao autentičan interpret Lieda. Njezin odabir, nastao u suradnji s pijanisticom Mijom Elezović, obuhvaća četiri Goetheove pjesme Mignon koje su uglazbili Franz Schubert, Ludwig van Beethoven, Petar Iljič Čajkovski, Robert Schumann, Hugo Wolf, Alban Berg i Franz Liszt. Izvedbe slijede i sugestivno izražavaju prevladavajuće ugođaje Goetheovih stihova – čežnju za idealom mira, ljubavi i sreće, neostvarene želje, težnju za toplinom doma, utjehom, razumijevanjem srodne duše – sve ono za čime je čeznula Mignon, a Nataša Antoniazzo oslikala bojama, registrima i preljevima prekrasna glasa.
Lako se uočava diferenciranost između triju Schubertovh pjesama i istih triju Wolfovih; gdje izvjesna, Schubertu primjerena suzdržanost izraza, ustupa mjesto Wolfovu prokomponiranom karakteru poetskih misli, zaogrnutom odgovarajućim bojama tonaliteta te osebujnom harmonijom i ritmikom klavirske pratnje.

Od četiri uglazbljenja pjesme Kennst du das Land – kroz glasovne modulacije, psihološki motiviranu deklamaciju teksta i suživljenu klavirsku pratnju interpretkinjâ – Beethovenova se ističe klasicističkom odmjerenošću, Schumannova romantičarskom elegičnošću, dok čežnja u Bergovoj poprima dramatične razmjere. Lisztova romantičarska raspjevanost naročito se zapaža u klavirskoj pratnji jer se kod pjevačice to podrazumijeva.
A izrazito emocionalnu Čajkovskijevu pjesmu „Nur wer die Sehnsucht kennt“ (na ruskom jeziku) pjevačica oplemenjuje vlastitom slavenskom osjećajnošću.

 
Recenzija CD- a Mignon
Klassik Heute – 31.01.2017.:
Radi se o umjetničkoj posjetnici pjevačice koja je kod nas još gotovo nepoznata. Hrvatska mezzosopranistica Nataša Antoniazzo posjeduje bogate glasovne sposobnosti koje ne izbljeđuju niti u rasponu alta, te očito raspolaže umjetničkim temperamentom..
Najuvjerljivije joj uspijeva adaptacija popijevke „ Nur wer die Sehnsucht kennt..“ od Čajkovskoga, u kojoj je njezina osjećajna izvedba, koja pomalo tendira u opernu, pronašla prikladan način. Pjevačicu si vrlo dobro mogu zamisliti u opernim ulogama – kao Olgu iz opere Eugen Onegin ili Paulinu iz opere Pikova Dama, pa možda čak i kao Mignon iz opere Ambroise-a Thomasa.

 
Recenzija CD-a Das Kroatische Kunstlied
Klassik Heute – 05.02.2019.:

Novo izdanje Antes edition ispunjava jednu diskografsku prazninu, jer mi iz njemačkog govornog područja o hrvatskoj glazbi neznamo gotovo ništa!
Osim grofice Dore Pejačević, čija djela poznajemo kroz mnoga izdanja diskografske kuće cpo, te ih ponovno sad prizivamo iz sjećanja , od skladatelja koji su predstavljeni na ovom izdanju ne poznajemo nikog.Umjetnička solopopijevka je očito bila centralno dogadjanje hrvatske glazbene scene 19 st. i početkom 20. stoljeća.Uz domaću liriku takodjer su skladatelji uglazbljivalli i liriku njemačkog, talijanskog, francuskog i češkog porijekla .
Izbor pjesama na CD u sastoji se od 11 naslova sa njemačkom lirikom centralno, jedna lirika potjece iz francuske, a četiri su hrvatske. Ovaj izbor mozda nije representativan, no odabran je za medjunarodno predstavljanje nacionalne glazbe.Dojam ovog izbora je takav da se hrvatska umjetnička solopopijevka razvijala paralelno sa njemačkom , no medjutim nije ovisila o njemačkoj solopopijevki.

Prije svega u romanticnim pjesmama Vatroslava Lisinskog postoji , kao stvaraocu vrste – solopopijevke kao takve, koja se razvila iz tradicije salonske pjesme bas taj salonski štih, te kod Livadica i Padovca koji sa temama i izborom pjesama vidimo da su najslicniji Robertu Schumannu, medjutim u melodiji i ritmu se primjećuju mediternski i orijentalni utjecaji.

Mlado preminuli violinski virtuoz Franjo Krežma predstavlja se sa uglazbljenom poezijom H.Heinea – Du bist wie eine Blume i Lenaua, te stoji u izravnoj konkurenciji sa najvećim njemačkim uzorima.

Kod Ivana Zajca , koj je sam vrlo uspješan operni skladatelj, skladao je u talijanskoj maniri, te pokazuje strastvene utjecaje Balkanta. Grofica Dora Pejačević i Bersa su predstavnici tadašnje hrvatske Moderne i pod utjecajem atmosfere Fin-de- siecle _ kraja stoljeća!
Mlade umjetnice NA i ME su angazirane predstavnice svoje nacionalne glazbene kulture – prije svega pijanistica koja se trudi pokazati stilske razlicitosti! Kod punog umilno timbriranog glasa mezzosopranistica cujno , akcentuirani njemački jezik zorno prenosi ( izvodi), te vodi pomalo tamnim tonom k tome da nekim veselijim pjesmama daje jedan sjetan karakter sto u cjelokupnoj slici Recitala dovodi k okrugloj cjelini!